U eri sve kada čovječanstvo sve ozbiljnije planira da osvoji Mars i pronađe planetu koja bi bila najsličnija Zemlji, naučnici predvođeni astronomima iz SAD i Rusije odaju izuzetno divljenje možda najuspjelijim ljudskim rukotvorinama poslatim u bespuća svemira – sondi Vojadžer. Vojadžer misija trebalo je da traje svega četiri godine. Letjelice je trebalo da obiđu Jupiter, zatim Saturn, a ako stvari budu tekle po planu i Uran i Neptun.
Porinute iz Svemirskog centra „Kenedi” prije 38 godina sonde Vojadžer 1 i Vojadžer 2 još uvijek su na misiji. Iako im je NASA odavno proglasila kraj, misije Vojadžer još uvijek traju. I to kako. Vojadžer 1, saznali smo 2013. godine, napustio je naš međuzvjezdani prostor ploveći kosmosom sa porukom za eventalne stanovnike dalekih nebeskih daljina. Za razliku od broja 1 , Vojadžer 2, kako je NASA objavila još nije izašao iz Heliosfere. Ali, na iznenađenje svih, a najviše njegovih tvoraca, još je u dobrom stanju i od njega se očekuju signal i informacije do 2030. godine.
Vojadžer 1 je trenutno najudaljeniji objekat od Zemlje stvoren ljudskom rukom, udaljavajući se od Zemlje i Sunca na brzini koja odgovara većoj specifičnoj energiji od bilo koje druge sonde. Iako je njegova sonda blizanac, Vojadžer 2, lansirana 16 dana ranije, Vojadžer 2 nikad neće preteći Vojadžer 1.
Nedavno su svjetskoj javnosti zahvaljujući britanskom „Gardijanu”, predstavljen astronom NASA koji komunicira sa sondama Vojadžer i „hvata” podatke koje ove dvije sonde šalju svakodnevno ploveći međuzvjezdanim prostorom, koje vidimo samo zahvaljujući fotografijama koje ova dva usamljena kosmička mornara nam šalju. Riječ je o Stivenu Hauardu, 65-godišnjaku. On je kontorlor misije NASA i šalje instrukcije sondama u međuzvjezdanom prostoru milijardama kilometara od Zemlje koje se od naše planete udaljavaju i više od milion kilometara dnevno. On je ključna figura najvećeg dometa istraživanja svemira.
Da bi Hauardov kompjuterski kod došao do Vojadžera 1, treba mu 17 sati. Vojadžer 2, koji se kreće u drugom pravcu je oko 4,8 milijardi kilometara bliže. Impulsi sondi koje kao odgovor šalju njihovi transmiteri od svega 23W energije, milijardama puta su slabiji od jednog vata dok dođu do Zemlje.
Povezan je sa Nasinom stanicom u Kanberi i sedam komandi podeših da emituje komande u razmaku od pet minuta. „One treba da potvrde da letelica može da primi signal i resetuje svoj tajmer. Udaljena je toliko, da potvrdu nećemo dobiti do sutra uveče”, kaže Hauard.
Iako su u daleke krajeve našeg sistema poslane još tri sonde u protekloj deceniji poput Kjuriozitija, pioniri ipak ostaju posebni, kaže Hauard. Vojadžeri su najuspješniji svjedoci Zlatnog doba istraživanja svemira. Vojadžer i ljudi kao što je Hauard, piše „Gardijan”, spomenici su su prošle ere, kada je američki budžet za nauku bio gotovo neograničen, kada se o dostignućima govorilo „na sva usta”, a klimatske promjene bila tema samo za hipike. Misija Vojadžer je jedina međuzvjezdana misija za koju će bilo ko od naših savremenika znati u životu, a svakako je jedan od najnevjerovatnijih poduhvata u ljudskoj istoriji.
Manje memorije od ajfona
Koliko se toga promijenilo od kako su Vojadžeri napustili zemlju, možda najbolje govori činjenica da su računari koje nose sa sobom oko 200.000 puta sporiji i imaju oko 250.000 puta manju memoriju od Ajfona.
Međutim, kaže setno hauard, mimo svih očekivanja ova drevna elektronika je i danas, na temperaturi od -253 stepena Celzijusa i dalje „živa”.